cro hammer

29.05.2013., srijeda

Desničarski marš

Reakcionarna desnica maršira Hrvatskom ratničkim maršem. GROZD i slične udruge, sjedinjeni u inicijativu U ime obitelji skupili su pola milijuna potpisa za referendum kojim nastoje postići da se u Ustav uvrsti formulacija po kojoj je brak zajednica muškarca i žene, želeći tako unaprijed onemogućiti ozakonjenje braka među homoseksualcima. (U Parizu i Varšavi s istim ciljem ti moralisti nasilno demonstriraju i tuku se s policijom). Pozivajući se na nejasno napisane zakone HDZ se upeo dokazati da rezultati referenduma(ako budu potvrdni)automatski postaju dio Ustava. SDP se trudi dokazati da to nije tako, da Sabor nije obavezan te rezultate prihvatiti čak ni ako Ustavni sud to oduzimanje prava jednoj manjini proglasi ustavnim. Naime, da bi Sabor promijenio Ustav potrebno je da dvije trećine plus jedan glas svih zastupnika glasa za promjenu. Kod referenduma to nije definirano. A rješenje je toliko logično da prosto bode oči. Ako je potrebna dvotrećinska zastupnička većina bilo bi legitimno da treba i dvotrećinska većina svih glasača. Legalno, legitimno i neoborivo. Pa kršila se time ljudska prava (u ovom slučaju) ili ne. Iskreno, mislim da nitko ne može dobiti dvotrećinsku glasačku većinu. Na glasanje u ovoj jadnoj državi izlazi po tridesetak posto glasača. Na nedavno održanim lokalnim izborima otprilike ih je toliko izašlo. Ono što je šokantno je činjenica da HDZ vraća snagu i dobiva općine i gradove. U Osijeku HDSSB i dalje vodi, ali ne apsolutnom većinom, tako da će se za gradonačelnika i župana glasati i u drugom krugu. A protukandidati su HDZovci.
Ne mogu pojmiti tu kratku pamet, to bolesno nefunkcioniranje dugotrajne memorije kod nas Hrvata, koja omogućuje onima koji su upropastili lopovlukom i gangsterizmom cijelu državu, koji su narodu ukrali čitav jedan godišnji budžet, da uvjere mase da je bilo dobro dok su oni bili na vlasti i krali, a da su im za nedaće krivi oni koji su došli poslije njih i nisu, je li, omogućili da svi žive dobro kao isti ti lopovi. Kra De Ze kao sudbina. Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ali nije to nikakva utjeha.

Znate li kolike su plaće koje se nude kuharima na moru? 6000 Kn. za cca 360 sati mjesečno u predsezoni, po 8000 u sezoni), od 15 do 22 kune po satu, otprilike. Bezdušnost i neprijateljstvo kapitalista tjeraju čovjeka da poželji streljačke vodove.

06.03.2013., srijeda

cro hammer

Više ne mogu izdržati! Koalicija se ponaša kao kokoši u vreći i posve je izgubila orijentaciju. Naime, hrvatsko je oružje opaženo u rukama sirijskih pobunjeničkih postrojbi. Postoji nekoliko mogućnosti:

a)mi smo im prodali oružje
b)mi smo im poklonili oružje
c)mi smo nekom drugom prodali-poklonili oružje, a onda je taj netko njima prodao-poklonio to oružje
d) varijacije gore navedenog
e)nešto deseto.

Naime, New York Times (koji je lobirao za Hrvatsku tokom rata, ali davno je to bilo, e da) se raspisao o tome pa je Zoran Milanović Zoki požurio k Predsjedniku Josipoviću (ili sam ga trebao osloviti malim p, kako zaslužuje?) i tamo s njim uz viski i kubanke (ako ih puše) došao na pametnu ideju (ma šta pametnu- genijalnu!) kako da narodu slijepe nam domovine izmame suzu radosnicu bez obzira što standard i dalje pada i što broj nezaposlenih i dalje raste, a broj zaposlenih se smanjuje, bez obzira na to što siromašni postaju sve siromašiji i što nas Slovenci možda neće pustiti u Europsku Uniju (iako je u Sloveniji, koja za primanje RH traži da im oprostimo dug Ljubljanske banke štedišama iz Hrvatske, koji se vuče već od rata, pala Janšina Vlada zbog tko zna koliko afera, a jedna je žena, koja se zalaže za primanje Hrvatske, imenovana premijerkom)i bez obzira što narod (a to je tema, ne Slovenci) gubi i zadnje tragove nade koju je možda imao). Danas je, dakle, Zoki došao u Vladu i najavio povlačenje hrvatskih vojnika s Golanske visoravni u Siriji (u sastavu UN snaga,u austrijskom korpusu, razdvajamo sirijske i izraelske snage. Poslije prvog izraelsko-arapskog rata postavljene tamo zbog zaštite Izraela) jer da su naši vojnici zbog pisanja New York Timesa tamo nesigurni i da bi ih sirjska vojska mogla napasti i tako to.
I može li se itko čuditi kad nas svijet shvaća ozbiljno koliko i pijance i kad nas jebe tko hoće?

Možda nas, ako popizde, Slovenci još i napadnu. I okupiraju., zašto ne? Nećemo valjda, u pičku materinu, staviti vojsku pred njih. Moglo bi to po vojnike biti opasno, ne možermo dopustiti da nam se vojnici plaše, jelda, a ludih dragovoljaca više neće biti kao nekad.

Jesmo li jebena kukavička nacija beskičmenjaka?

(Stid me je. Najprije nas je ona krava, Ingrid Antičević-Marinović, SDPovka nažalost, onako izblamirala u Bruxsellesu, svojim nepismenim engleskim (na listu s kojeg je čitala govor sve je napisala fonetski, a na kraju doslovno pipl mast trast as, pa još u krugu da to mora naglasiti), a sad nas onaj koji ju je u Bruxselles poslao, a nije smio, još prikazuje kao kukavice. Je li sav hrvatski narod sastavljen od nepismenih pizdi?)



11.01.2013., petak

.....Slušam kako na TVu voditeljica s ćuđenjem konstatira da mladi ne žele biti kuhari, a imaju plaće visoke do oblaka. I što se tu ima reagirati osim da joj toplo želim da joj sva djeca postanu kuhari.
.....Na što sliče naše sezone na našem plavom moru? Radni dan od minimalno 12 sati dnevno za plaću koja je prošle godina bila oko tisuću eura (izuzeci naravno postoje), bez slobodnog dana po tri mjeseca i duže, samo se spava i radi. Stres za stresom, svaka porcija jela koja se izbaci van novi je test i mogućnost za novo prigovaranje od strane konobara i gazda. Ili je porcija prevelika ili premala ili niste dovoljno brzi ili ste prebrzi ili mušterije ne vole slano ili ne vole neslano...Naravno, onaj tko nema par godina iskustva taj neće biti primljen ni na takav posao.
.....Ma nek i ona voditeljica postane kuharica. Nek joj cijela obitelj radi u turističkoj sezoni.

06.01.2013., nedjelja

Kas koji već nekoliko godina pokušava održati parareligiozna tzv. moralna (sic!) većina (sic!sic!!), a koji se očituje u napadu na SDP kroz lik ministra Jovanovića, optužujući njega i sve svoje oponente=protivnike za članstvo u tko zna kakvima međunarodnim urotničkim udruženjima koja samo vrebaju prigodu da od djece i naivnih naprave mutante i neljude, nije samo pomodarstvo. Taj kas postoji i u Americi i u cijelom zapadnom društvu. Isti se , nošeni ekonomskom doktrinom pokojnog Miltona Friedmana, zauzimaju za ukidanje liječničkog osiguranja i državnog školstva (oh, pa da!) i za vjeronauk u školama i za ukidanje besplatnih obroka za djecu u školama. Naravno, i seksualne navike moraju biti pod (njihovom) kontrolom. A koji argument jače ulazi u uho onih koji ih ne prate dovoljno ozbiljno od argumenta da komunisti od njihove dječice žele napraviti pedere? O, gluposti! O, kretenizma!
Teško je izreći sve što treba. Treba reći da se ježim od pomisli da bi nam oni mogli krojiti sudbinu i da bi nas mogli prigrliti na svoje očinske grudi. Možda se to može opisati samo pjesmom.

Noći su utočište
nepouzdanih opsadnika
i nedokučivi su bivci
iz kojih oni pužu

Bedemi nikad nisu vječni
i samo je pitanje dana
kad će ih probiti bojni ovnovi
a plijen biti poveden da se pridruži
vojni asimiliranja
i zombističkog okupljanja
oko novih singlista
koji žele sačuvati autonomiju
sloboštine zajamčene Ustavom
svaki dan gaženim-zgaženim

Vrhovi kopalja u visini
logorske vatre
plemenski kodeks=
=nitko ne smije biti stranac


Shvatite ozbiljno GROZDove oko nas, da biste im se znali oduprijeti, jer su svoj identitet razdijelili na mnoge sitne umove i neće tako lako umrijeti kao Milton Friedman, nek mu bude teška zemlja.
Nažalost, HDZovski nazori kod nas su se već počeli smatrati normalnim, kao i republikanski u Americi, samo što su ovi naši dogurali još dalje. kad će se uvesti porez na zaradu na prodaju dionica? Kad će se početi oporezovati crkvene zarade i zarade sportskih klubova? Kad će država prestati biti Superhik koji od siromašnih dijeli bogatima?
Kad ćemo početi sličiti Australcima i Novozelanđanima i Španjolcima i Mozambičanima (O, da, čak je i Mozambik u tome društvu) i uvesti opče državne staračke mirovine, neovisno o radnom stažu? To vas ja pitam.

04.01.2013., petak

cro hammer

Jednom sam napisao nešto u blog na iskrici, i rado bih to prenio ovamo, ali ne mogu više doći do tog teksta. Mislim, adresa još postoji, ali tekst ne. pa što da radim? Da opet pišem o dugoj povijesti lijepe naše o njenim knezovima, kraljevima i banovima? Nije baš da to želim. O njima se već sve zna, od devedesete naovamo.
Ali tko se još sjeća socijalizma?
Nekako, kad se socijalizma sjetim, postoji samo jedna stvar koju mogu navesti kao sasvim sigurno lošiju po običnog lojalnog građanina nego što je danas. Nije to nedostatak kave ili deterdženta (mnogi danas nemaju novca da si to priušte, a onda se moglo snalaziti kupovinom u Madžarskoj ili Italiji, o Njemi da i ne pričamo). Nije to to ni opasna milicija (u ono smo vrijeme mogli mirno spavati, kriminala skoro da i nije bilo). Ni jednoumlje nije to na što pomišljam (a HDZ je pokrao Hrvatima više nego svi jugo-komunisti).
Mislim na zdravstvenu zaštitu. Tko nije bio zaposlen nije se mogao ni liječiti, bar ne besplatno. Ma kakav ovaj zdravstveni sustav bio bolji je i od onog socijalističkog i od mnogih drugih u svijetu zabilježenih.
Ostalo je bilo podnošljivo.
Mirovine zajamčene.
Posao također.
I nije se radilo do smrti.

Ali bilo je to vrijeme dok u svijetu još nije primat preuzela ekonomska doktrina Miltona Freedmana, i Amerika je prednjačila u socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, a u Rusiji je postojala krilatica tko ne radi taj ne jede.
Nekako se držalo da su Slovenci i Hrvati na strani Amera, a Srbi, Crnogorci i ostali na strani Rusa. Ali postojala je iklasna podjela. Radnici su bili na strani Amera, a bogata komunistička klasa na strani Rusa.
Sjećam se da su skoro svi plakali za maršalom kad je umro i čudno motrili nas koji to nismo činili. Sjećam se da sam taj dan proveo u srednjoj vojnoj školi u Sarajevu, kartajući s još nekim dečkima s ove strane. Oni s one strane su buljili u televizor.
A sjećam se čak i toga da su žene plakale kad je 1968 ubijen mladi Kenedi. (Mora da sam prestar!) Vrlo slična situacija. Zanimljivo je kako nitko nije plakao za ruskim predsjednicima koji su padali u nemilost.

Politički sustav ne donosi sreću. Domoljublje nije politički sustav. Domoljublje je dragost kad pomislite na domovinu koja se brine za dobrobit svojih građana. Ako te brige nema ugrađene u sustav razmišljanja vladajuće elite tad nema ni domoljublja. Možda ga ni ne treba biti. Možda je vrijeme za Orwella. Ionako živimo na sve životinjskijoj farmi.

Možda će svijet završiti tamo gdje je i počeo. U robovlasničkom sustavu. U dužničkom ropstvu. nekako razmišljam da ne bi bilo loše da nas zbog uravnoteženja platne bilance država proda Australiji. Valjda ni robovi ne žive svugdje isto. samo nek nas ne prodaju saudijskoj Arabiji. Volim prosvjećenije gospodare.

Vidimo se.








<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.